Erasmus projekt ,,Biodiversity without Borders: Young Europeans Tackling Threatened and Invasive Species in the Mediterranean”
Tijekom trećeg dana projektnih aktivnosti, učenice i nastavnici iz Španjolske zajedno s našim učenicama uz pratnju nastavnika Ane Burele, Sanje Fabac i Mate Lonića posjetili su Park prirode Vransko jezero.
Naoružani dalekozorima i podijeljeni u dvije skupine, krenuli smo u istraživanje koje je bilo jednako zabavno koliko i poučno. Našu je avanturu su otvorile stručne voditeljice Norma Fressel i Marija Kragić, upoznavši nas s fascinantnom poviješću jezera. Saznali smo da je ovo najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, a nekada je bilo poznato po malariji koja je ovim krajem vladala sve do 15. stoljeća.
Šetajući kroz park otkrili smo nevjerojatan svijet ptica i biljaka: vidjeli smo čaplju dangubu (Ardea purpurea) čije ime zvuči kao da dangubi, ali ona je zapravo vrhunski lovac čija je strategija beskrajno strpljenje. Uočili smo malog vranca (Microcarbo pygmaeus) kako na trsci suši krila jer, za razliku od pataka njihovo perje nije potpuno vodootporno jer njihova lojna žlijezda ne luči dovoljno masnoće. Zbog toga se nakon ronjenja perje natopi vodom pa ga moraju sušiti. Naučili smo i da trska (Phragmites australisima) ima ulogu “pluća” jezera – ona pročišćava vodu i pruža siguran dom za gniježđenje. Nasmijala nas je priča o gnjurcima – ženka bira onog mužjaka koji najbolje pleše, jer je to dokaz njegove snage i zdravlja.
Imali smo sreću ugledati jata žute čaplje (Ardeola ralloides) i ibisa (Plegadis falcinellus) u letu, što je bio prizor za pamćenje. Naučili smo mnogo o krhkoj ravnoteži prirode. U vodi smo uočili dvije vrste kornjače: autohtonu Barsku kornjaču (Emys orbicularis) i invazivnu Žutouhu (Trachemys scripta scriptaouhu). Saznali smo mnogo o utjecaju alohtonih vrsta riba: jedna je sunčanica (Lepomis gibbosus) koja je podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je donesena kao akvarijska ribica, a druga je babuška (Carassius gibelio) koja potječe iz Azije, a izuzetno je otporna na nepovoljne uvjete poput manjka kisika ili zagađenja. Ipak, najviše nas je fascinirala priča o jegulji (Anguilla anguilla) i njezinu dugom putovanju u Sargaško more, tijekom kojega prolazi kroz potpunu transformaciju, odnosno žrtvuje vlastiti život kako bi stvorila sljedeću generaciju.
Prije samog kraja, dotaknuli smo i povijest suhozida vidjevši staru bunju, tradicionalnu kamenu nastambu koja je zapravo vrhunac suhozidne gradnje. Posebno nas je zanimala priča o kanalu Prosika – nekad sagrađenom da bi se spustila razina vode, dok se danas planira postaviti pregrada kako bi se taj proces kontrolirao i očuvao ekosustav.
Ovu nezaboravnu ekspediciju završili smo usponom na vidikovac Kamenjak, uživajući u pogledu koji oduzima dah – savršenom završetku dana provedenog u srcu prirode.
Izvještaj sastavila: Ivona Medić, 2.d
