U Vinkovce smo krenuli u srijedu, u rano jutro. Daleko su Vinkovci, činilo se kao da se cijeli dan “truckamo” u busu, ali u 16 sati ipak smo došli na odredište. Prvu večer bile smo na svečanom otvorenju smotre LiDraNo u vinkovačkom kazalištu Joza Ivakić. Četvrtak smo provele za okruglim stolom u Gradskoj knjižnici i čitaonici. Slušali smo radijske emisije drugih učenika iz cijele Hrvatske i komentirali ih s povjerenstvom za radijski izraz. Bila sam oduševljena onim što rade drugi jer su sve emisije bile drugačije i autentične, a u isto vrijeme vrlo kvalitetne.

Naša emisija oduševila je povjerenstvo: svidjelo im se kako smo povezali projekt zvučne knjige s osobnom pričom učenice. Ispričale smo kako je na samom početku naša mentorica, Ivana Brković Pichler isječcima iz filma o Rayju Charlesu ukazala na to kako zvukovi naglašavaju gubitak vida s kojim se taj pjevač suočio. Povjerenstvo je pohvalilo autorsku glazbu u emisiji, tj. pohvalili su Maritu koja je uglazbila i otpjevala Nazorovu pjesmu Voljela je isto kao i ja.

Također, pohvalili su produkciju i autorski pristup u obradi teme. Naglašeno je kako smo emisijom ušli prostor koji se naziva ars akustica – izričaj koji koristi zvuk u punom potencijalu, nauštrb narativnog pristupa i ulazi u prostor poetike jer je zvuk taj koji priča priču i povezuje sve elemente naše emisije. Doista je bilo lijepo slušati pohvale na svoj račun iako smo cijeli dan provele u radu.Petak je bio rezerviran za još jedan okrugli stol, svečano zatvaranje smotre, ručak i povratak u Zadar. Tri dana u Vinkovcima za mene su prošla prebrzo! Bilo je odlično i nadam se da ću imati priliku ovo iskustvo ponoviti i dogodine.

Kao podsjetnik ostaje radijska emisija o boravku u Vinkovcima koju nam je povjerenstvo zadalo kao radni zadatak. Marita i ja smo je nazvale Vinkovci u dahu! Poslušajte je, kao i našu emisiju Za tvoje nutarnje more.