Danas smo u našoj školi, uz duboko poštovanje i ponos, obilježili 18. studenoga — dan koji je osobitim slovima upisan u kalendar hrvatske prošlosti i hrvatskoga naroda, dan kada cijela Hrvatska zastane i utihne pred veličinom žrtve koju su podnijeli Vukovar, Škabrnja i svi branitelji Domovinskog rata.

Svečani program pripremili su učenici drugih i četvrtih razreda, uz pomoć profesorica hrvatskog jezika Veronike Jurković Lončar i Antonije Baričević, a program su vodile naše maturantice Đina Medić i Dunja Savić.

U trenutcima kada se cijela Hrvatska prisjeća vukovarskih žrtvi, razaranja i smrti, učenici naše škole na svoj su način prizvali sjećanje na te dane i odali počast svima onima koji su svoj život položili na oltar domovine.

Osvrćući se na sve ono što je bilo i braneći isto od zaborava, naši učenici recitirali su snažne riječi izašle iz pera hrvatskih književnika poput Antuna Gustava Matoša, Ivana Vidovića, Jelene Alfirević Franić, Snježane Vučković i Siniše Glavaševića. Poseban obol ovom svečanom programu dali su autorski tekstovi naših učenika koji tematiziraju Vukovar i Škabrnju, život, smrt, ljubav, snove, čežnje, strahove i sve ono što povezuje vrijednost žrtve kakvu su podnijeli sinovi i kćeri Vukovara i Škabrnje. Svoje viđenje strahota rata opisala je naša učenica Mare Fazinić u pjesmi „2 393 dana“, dok je učenica Gabrijela Lily Surać napisala prozni tekst naslova ,,Divlja trava“ kojim naglašava važnost mira. Aktualnom tematikom francuskoga viteza, Jeana-Michela Nicoliera bio je zaokupljen i učenik Roko Mate Uskok koji je na tu temu napisao pjesmu „Ponovni susret“ podsjećajući da ljudskost ne poznaje granice ni zastave.

Posebno snažni trenutci bili su recitali pjesma „Škabrnjske žene“ i „Obriši suze, Lyliane“. Pjesmom „Škabrnjske žene“ Jelene Alfirević Franić u izvedbi Marlene Pavičić, Lily Ražov, Barbare Zrilić, Nikolette Martinov, Katine Blaslov odali smo počast majkama, suprugama i sestrama čiji je teret rata bio tih, ali nepodnošljivo težak, dok je izvedba pjesme „Obriši suze, Lyliane“ Snježane Vučković posvećena Lyliene Fouriner, majci ubijenog hrvatskog branitelja Francuza Jeana Michela Nicoliera, koju su izvele Juliana Papeša i Melani Pavlović, unijela tihu, ali postojanu poruku ljubavi jedne majke prema sinu heroju.

Svečani program završili smo svevremenskom porukom Siniše Glavaševića, porukom koja nosi Vukovar kroz generacije: „A grad — za nj ne brinite. On je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad — to ste vi.“, a učenici su zaključili: „Imamo mir! Imamo slobodu! Imamo Hrvatsku!“

Počast svim žrtvama odat će i naši učenici 1. i 3. razreda koji će u poslijepodnevnoj smjeni zapaliti svijeće ispred škole, male plamenove koji čuvaju veliku istinu – da se nikada ne zaboravi Vukovar, da se nikada ne zaboravi Škabrnja, da se nikada ne zaborave životi dani za slobodu. Neka svjetlost sjećanja svijetli kroz sve generacije jer „Vrijeme koje nam je dano…nije slučajno. To je poziv – da naučimo biti LJUDI. Zato… dok još dišeš – živi SRCEM. Ne gomilaj stvari, gomilaj OSMIJEHE. Ne skupljaj ogorčenje, skupljaj MIR.  Jer…. Kad sve utihne, neće te pitati što si imao -nego koga si dotakao LJUBAVLJU!!“ (I. Vidović)

Zahvaljujemo svim učenicima koji su svojim sudjelovanjem i vlastitim riječima obogatili svečani program obilježavanja značaja i baštine, boli i suza, ponosa i sjećanja na 18. studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Svaka vaša riječ, šutnja, knedla u grlu i suza u oku izražavaju vaš pijetet žrtvama Domovinskoga rata i svjedoči tome da nisu zaboravljene što ulijeva nadu da je naša budućnost ostaje u dobrim, hrabrim i poštovanjem ispunjenim mladim rukama.

Danas smo u našoj školi, uz duboko poštovanje i ponos, obilježili 18. studenoga — dan koji je osobitim slovima upisan u kalendar hrvatske prošlosti i hrvatskoga naroda, dan kada cijela Hrvatska zastane i utihne pred veličinom žrtve koju su podnijeli Vukovar, Škabrnja i svi branitelji Domovinskog rata.

Svečani program pripremili su učenici drugih i četvrtih razreda, uz pomoć profesorica hrvatskog jezika Veronike Jurković Lončar i Antonije Baričević, a program su vodile naše maturantice Đina Medić i Dunja Savić.

U trenutcima kada se cijela Hrvatska prisjeća vukovarskih žrtvi, razaranja i smrti, učenici naše škole na svoj su način prizvali sjećanje na te dane i odali počast svima onima koji su svoj život položili na oltar domovine.

Osvrćući se na sve ono što je bilo i braneći isto od zaborava, naši učenici recitirali su snažne riječi izašle iz pera hrvatskih književnika poput Antuna Gustava Matoša, Ivana Vidovića, Jelene Alfirević Franić, Snježane Vučković i Siniše Glavaševića. Poseban obol ovom svečanom programu dali su autorski tekstovi naših učenika koji tematiziraju Vukovar i Škabrnju, život, smrt, ljubav, snove, čežnje, strahove i sve ono što povezuje vrijednost žrtve kakvu su podnijeli sinovi i kćeri Vukovara i Škabrnje. Svoje viđenje strahota rata opisala je naša učenica Mare Fazinić u pjesmi „2 393 dana“, dok je učenica Gabrijela Lily Surać napisala prozni tekst naslova ,,Divlja trava“ kojim naglašava važnost mira. Aktualnom tematikom francuskoga viteza, Jeana-Michela Nicoliera bio je zaokupljen i učenik Roko Mate Uskok koji je na tu temu napisao pjesmu „Ponovni susret“ podsjećajući da ljudskost ne poznaje granice ni zastave.

Posebno snažni trenutci bili su recitali pjesma „Škabrnjske žene“ i „Obriši suze, Lyliane“. Pjesmom „Škabrnjske žene“ Jelene Alfirević Franić u izvedbi Marlene Pavičić, Lily Ražov, Barbare Zrilić, Nikolette Martinov, Katine Blaslov odali smo počast majkama, suprugama i sestrama čiji je teret rata bio tih, ali nepodnošljivo težak, dok je izvedba pjesme „Obriši suze, Lyliane“ Snježane Vučković posvećena Lyliene Fouriner, majci ubijenog hrvatskog branitelja Francuza Jeana Michela Nicoliera, koju su izvele Juliana Papeša i Melani Pavlović, unijela tihu, ali postojanu poruku ljubavi jedne majke prema sinu heroju.

Svečani program završili smo svevremenskom porukom Siniše Glavaševića, porukom koja nosi Vukovar kroz generacije: „A grad — za nj ne brinite. On je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad — to ste vi.“, a učenici su zaključili: „Imamo mir! Imamo slobodu! Imamo Hrvatsku!“

Počast svim žrtvama odat će i naši učenici 1. i 3. razreda koji će u poslijepodnevnoj smjeni zapaliti svijeće ispred škole, male plamenove koji čuvaju veliku istinu – da se nikada ne zaboravi Vukovar, da se nikada ne zaboravi Škabrnja, da se nikada ne zaborave životi dani za slobodu. Neka svjetlost sjećanja svijetli kroz sve generacije jer „Vrijeme koje nam je dano…nije slučajno. To je poziv – da naučimo biti LJUDI. Zato… dok još dišeš – živi SRCEM. Ne gomilaj stvari, gomilaj OSMIJEHE. Ne skupljaj ogorčenje, skupljaj MIR.  Jer…. Kad sve utihne, neće te pitati što si imao -nego koga si dotakao LJUBAVLJU!!“ (I. Vidović)

Zahvaljujemo svim učenicima koji su svojim sudjelovanjem i vlastitim riječima obogatili svečani program obilježavanja značaja i baštine, boli i suza, ponosa i sjećanja na 18. studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Svaka vaša riječ, šutnja, knedla u grlu i suza u oku izražavaju vaš pijetet žrtvama Domovinskoga rata i svjedoči tome da nisu zaboravljene što ulijeva nadu da je naša budućnost ostaje u dobrim, hrabrim i poštovanjem ispunjenim mladim rukama.